DANSKA 2026

Povratak u Kopenhagen. Danska 2026 je u radovima! Skela lijevo, skela desno, gore, dolje…gdje god se okreneš barem jedna skela.

Ako ste čitali moju objavu o Norveškoj, znate da je ovo putovanje bilo dogovoreno još prije nego što smo Jelena i ja krenule put fjordova. U manje od 24 sata karte za Norvešku bile su spremne, a zatim smo s Luiđom dogovorile i odlazak u Kopenhagen. I eto nas, mjesec dana poslije opet na putu!

ČETVRTAK, 17.9.

Prvi put u Dansku putovala sam s Luiđom 2024. godine. Tada nisam znala da sa mnom putuju i tromboza i plućna embolija. Nakon povratka završila sam u bolnici, a Kopenhagen mi je ostao grad u kojem sam imala još toga za vidjeti. Sad je došao taj dan.

A počeo je sasvim obično – u školi. Jelena i ja morale smo biti ondje već u sedam zbog dežurstva, a Luiđa je dolazila na prvi sat. Odradile smo svoje sate prema rasporedu, a onda: pravac Zadar! Još ujutro školski hodnici, a popodne šetnja po Kopenhagenu. Neki čudan osjećaj.

Tijekom školske godine imamo pravo po svom izboru iskoristiti dva dana godišnjeg odmora, ali ne jedan za drugim. Ostatak (20+ dana) obavezno koristimo ljeti, za vrijeme učeničkih praznika. Zato smo četvrtak odradile, a petak smo sve tri uzele slobodno. Prvi dan godišnjeg je iskorišten! 🫣🤭

Auto smo ostavile na čuvanom parkingu Nina u Galovcu. Četiri dana došla su nas 45 €, a u cijenu je bio uključen prijevoz do aerodroma i povratak do auta kad smo se vratile. Predale smo im ključeve, uskočile u njihov auto i za nekoliko minuta bile pred zadarskim terminalom.

Let za Kopenhagen bio je predviđen u 13:20, sa slijetanjem u 15:50. Sve je išlo prema planu. Bez kašnjenja, bez neizvjesnog gledanja u ekran s polascima. Divota! Ukrcale smo se, već tradicionalno naručile sendviče i opustile se.

Sletjele smo prema rasporedu, aktivirale Copenhagen Card DISCOVER (139 € za 72 sata) i krenule u naš kopneni dio putovanja. O kartici sam detaljnije pisala u prethodnoj objavi o Danskoj, pa ću ovaj put samo reći da nam je ponovno dobro došla: javni prijevoz i ulazi u brojne atrakcije bili su nam pokriveni jednom karticom.

Kad smo oko 16:25 krenule s aerodroma, bilo je jasno da moramo pametno izabrati prvu stanicu. U Kopenhagenu mnoge atrakcije zatvaraju već oko 17 sati, što je nama, naviklima na malo drukčiji ritam, još uvijek prilično neobično. Nismo htjele tek tako otpisati prvi dan, pa smo krenule prema Christianshavnu. Toranj Crkve Našeg Spasitelja bio je otvoren do 20 sati, a u blizini je Christiania. Taman za naše prvo poslijepodne.

Luiđa i ja bile smo ondje prije dvije godine, ali tada se nismo stigle popeti na toranj. Nismo imale dovoljno vremena, a mene je boljela noga. Ovaj put vratile smo se zajedno s Jelenom i napokon krenule uz stepenice.

Moj strah od visina me ne sprječava da se na putovanjima penjem na sve moguće tornjeve i vidikovce. Ne želim propustiti pogled, pa se popnem, a onda se gore tresem i pitam se čija je to točno bila ideja. Moja, naravno. Do vrha vodi 400 stuba, a posljednjih 150 spiralno se penje s vanjske strane tornja. Što si više, pogled na Kopenhagen sve je ljepši.

Ako se i vi želite popeti, rezervirajte termin unaprijed, osobito u vrijeme većih gužvi. Uspon je uključen u Copenhagen Card, ali toranj se zbog kiše ili jakog vjetra može privremeno zatvoriti. Nas je toga dana pratila sitna kiša koja bi kratko pala pa prestala. Nije nam previše smetala u razgledavanju.

Nakon tornja prošetale smo Christianijom, osebujnim dijelom Christianshavna koji je nastao kao alternativna zajednica u nekadašnjem vojnom prostoru. Među zelenilom, biciklima, štandovima i šarenim detaljima brzo stekneš dojam da si zakoračio u drukčiji dio Kopenhagena. Luiđa i ja gledale smo oko sebe i komentirale kako nam se ove godine čini malo uređenijom nego prije dvije godine. Više o Christianiji i Crkvi Našeg Spasitelja pisala sam tada.

A ovaj put, burger nam je ondje osobito ostao u sjećanju. Već smo pošteno ogladnjele kad smo stale u Square Burger i pojele jedan od najboljih burgera koje sam jela u posljednje vrijeme. Stvarno odličan! Ondje smo srele i naše Splićane koji su također bili na proputovanju. Malo smo popričali, a onda je svatko nastavio svojim putem.

Oko 19:30 bilo je vrijeme da krenemo prema smještaju. Naravno, prvo smo stale u Bilku po hranu. Iz trgovine smo izašle s dodatnim kesama, kao da nam nakon ranog ustajanja, posla, leta, 400 stuba i obilaska grada baš to nedostajalo. Ove godine cijene hrane su se skoro izjednačile s našima u Hrvatskoj. Za plaće nisam baš sigurna. Odnosno, sigurna sam da nisu.

Smještaj smo rezervirale u Ishøju, izvan Kopenhagena. U samom gradu cijene smještaja su previsoke, a čim se malo udaljiš, može se proći povoljnije. Osobito kad trošak dijele tri osobe. Tri noći u Danhostel Ishøj Strandu platile smo 131,04 € po osobi, odnosno 43,68 € po noći. Uz to, javni prijevoz bio nam je uključen u Copenhagen Card, a stanica vlaka nalazi se odmah preko puta smještaja. Za nas, koje smo planirale cijele dane provesti u obilasku, to je zvučalo sasvim dobro.

Samo što te večeri, s kesama u rukama i umorom u nogama, nismo više imale volje istraživati kako točno doći do sobe. Nismo prethodnu noć gotovo ni spavale, ujutro smo radile, a otad smo već promijenile državu i popele se na toranj. Naručile smo Uber. Za ukupno 13,87 € kupile smo sebi malo mira i vožnju ravno do smještaja. U tom trenutku to je bila odlična odluka.

Uber nas je dovezao pred smještaj. Izađemo s torbama i kesama, pogledamo oko sebe. Recepcija zatvorena, svjetla ugašena. Na Bookingu je pisalo da se trebamo javiti ako dolazimo nakon 15 sati. To sam i napravila, pa sam očekivala da će nas negdje čekati upute. Ugledamo kutije s ključevima na vanjskoj strani objekta. Na jednoj piše moje ime. Ključ je, dakle, tu. Samo nam nedostaje šifra potrebna da dođemo do njega. Samo. Ponovno otvaram poruke na Bookingu. Nema govora o šiframa i ključima. Jelena nazove broj smještaja, žena se javi i izdiktira nam šifru. Kaže da nam ju je poslala u poruci. Mi poruku nismo dobile, ali u tom trenutku nije nam se dalo raspravljati. Otvorile smo kutiju, uzele ključ i krenule tražiti sobu 1.05. Nakon svega što smo taj dan odradile i taj nam je ulazak bio mala avantura.

Naša soba bila je u nizu niskih drvenih objekata. Bila je prostrana, imale smo vlastitu kupaonicu, a zajednička kuhinja nalazila se odvojeno od soba. Ispred su bili stolovi i klupe na kojima se moglo sjesti i predahnuti. Kreveti su mogli biti udobniji, jastuci su bili tanki, ali kao baza za spavanje i istraživanje Kopenhagena smještaj nam je sasvim dobro poslužio.

Doručak se mogao uzeti zasebno, za 125 DKK (cca 17€) po osobi i danu, bez obveze da ga uzmu svi u sobi. Za posteljinu i ručnike platile smo još po 80 DKK (cca 11€). Tek dok sam nakon putovanja zbrajala troškove, primijetila sam da je pet doručaka i tri kompleta posteljine trebalo je iznositi 865 DKK, a naplaćeno nam je 990 DKK. Razlika? Točno jedan doručak. Eto zašto ponekad valja zbrojiti sve prije plaćanja. Poslala sam poruku na booking, ali do ove objave još nije stigao odgovor.

Prije spavanja bacile smo još jedan pogled na prognozu. Za petak je prema sjeveru obećavala koliko-toliko sunca, pa smo odlučile iskoristiti priliku i krenuti tamo. Subotu i nedjelju ostavile smo za nastavak istraživanja Kopenhagena.

Plan za sutra je bio gotov. Laku noć!

PETAK, 18.9.

Probudile smo se oko 7:30. Nakon doručka krenule smo prema sjeveru, kako smo se večer prije dogovorile. Čekali su nas Helsingør, Hillerød i dovoljno vlakova i presjedanja da opet možemo pohvaliti danski javni prijevoz. S Copenhagen Cardom nismo morale za svaku vožnju posebno kupovati kartu, pa smo samo pratile rutu u aplikaciji i išle dalje.

Prvi je bio Helsingør. Već nas je kolodvor dočekao kao znamenitost: velika zgrada od crvene opeke, s tornjićima zbog kojih bi se moglo pomisliti da je i ona neki dvorac. Prošle smo pokraj stare gradske vijećnice, Katedrale sv. Olafa te Karmelskog samostana i Crkve sv. Marije. Grad je zasluživao šetnju, ali mi smo ipak imale glavni cilj – Kronborg.

To je onaj dvorac koji svi povezuju s Hamletom. Stojeći na obali Øresunda, između Danske i Švedske, lako je zamisliti zašto je baš ondje izgrađena utvrda. Današnji renesansni dvorac podigao je kralj Frederik II. u drugoj polovici 16. stoljeća, a danas je na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine. Mi smo prošetale njegovim zidinama i dvorištem, malo gledale dvorac, malo more i nastavile dalje.

U Helsingøru smo posjetile i Danski tehnički muzej. Nakon kraljevskih odaja i zidina, promjena teme bila je prilično velika: ovdje su nas čekali strojevi, bicikli, automobili i zrakoplovi. Danci očito znaju složiti muzej u kojem se i odrasla osoba može vratiti u ono dječje “a kako ovo funkcionira?”.

Zatim smo krenule prema Hillerødu i dvorcu Frederiksborg. Smješten je na otočićima usred jezera, a današnji dvorac dao je sagraditi Christian IV. početkom 17. stoljeća. U njemu je danas Muzej nacionalne povijesti, a mene se posebno dojmila kapelica. Veći dio dvorca stradao je u požaru 1859., no ona je ostala gotovo netaknuta. Obišle smo i dvorište, a preko jezera pogledale prema baroknom vrtu.

I onda je došlo pet sati. Kad atrakcije zatvore vrata, vrijeme je za povratak u Kopenhagen. Tako smo barem mislile.

Čekale smo autobus koji nas je trebao povesti dalje. Stajale smo na stanici, autobus dolazi, a vozačica prođe pokraj nas kao da stanica i tri putnice na njoj ne postoje. Samo smo se pogledale. Je li se ovo upravo dogodilo? Srećom, u Danskoj ti ovakva scena ne mora pokvariti večer. Pronašle smo drugu liniju, a novi autobus stigao je za otprilike tri minute. Taman nam je još i to trebalo nakon cijelog dana hodanja.

Plan nam je bio iskoristiti večer za Tivoli, koji je petkom radio do ponoći. Prošetale smo među vrtuljcima, uz jezero i pokraj Nimba, gledajući kako se Tivoli polako pretvara u šareno, osvijetljeno malo čudo.

Jela je imala vlastiti program: stajala je podno sprava koje se vrte, dižu i okreću naglavačke te vrištala zajedno s ljudima koji su se na njima vozili. Besplatna vožnja, samo bez ukrcaja. 🤣

Bio je to baš dobar dan. Problem su bile moje noge. Iako već znam, na putovanje koje uključuje cjelodnevno hodanje, iz nekog razloga, ponijela sam nove, nerazgažene patike. Da, stvarno. Do kraja večeri jedva sam čekala vratiti se u sobu i dignuti noge.

U smještaj smo se vratile kasno. Večerale smo, otuširale se i pravac u krevet. Za danas je bilo dosta koraka, dvoraca i vrtuljaka. Čak i onih koje smo samo gledale. Sutra ostajemo u Kopenhagenu. Čeka nas još atrakcija koje smo spremile za vikend.

SUBOTA, 19.9.

Ustale smo rano, doručkovale i krenule na vlak. A unutra nas je dočekala lepurica. Ne prava, nego žena s velikim krilima leptira na leđima. Plesala je i sjedila je nasred vlaka među putnicima kao da je to sasvim uobičajen prizor na putu za Kopenhagen. Dobile smo i letak pa saznale da je riječ o umjetničkom programu u lakoj željeznici: nekoliko tjedana umjetnici su putovanje pretvarali u pokretnu pozornicu za ples, glazbu i druge nastupe. Tako nam je subota počela predstavom prije nego što smo uopće stigle do prve planirane atrakcije. Plan je bio obići što više grada, a prognoza je imala svoj plan. Vidjet ćemo čiji će uspjeti.

Presjele smo na vlak za centar i prvo se uputile na turu brodom. Kopenhagen je isprepleten kanalima, pa ga je lijepo vidjeti i s vode. Malo stare zgrade uz obalu, malo sasvim nova arhitektura, pa mostovi pod koje brod prolazi dok ti okrećeš glavu čas lijevo, čas desno. Mirno sjedneš i grad sam prolazi pokraj tebe.

Kad smo se vratile na kopno, krenule smo prema Amalienborgu, usput hvatajući ono što nam je grad ponudio.

Prošle smo pokraj Kraljevskog danskog kazališta na Kongens Nytorvu. Kazalište je na tom trgu još od 18. stoljeća, a njegova velika, svečana zgrada i danas izgleda kao mjesto pred koje treba doći malo bolje odjeven nego što smo mi bile nakon vožnje po kiši. Mi smo ga ovaj put razgledale izvana i nastavile dalje.

Onda smo ugledale Kraljevsku gardu kako maršira ulicama prema Amalienborgu. Sasvim slučajno našle smo se na putu njihove svakodnevne smjene straže.

Negdje usput otišle smo i u robnu kuću. Jela je ondje kupila smørrebrød, danski otvoreni sendvič. Luiđa i ja smo ga prošli put zaobišle i držale se provjerenih izbora, pa je barem jedna od nas ovaj put odlučila probati nešto domaće. U robnoj kući naletjele smo i na vrećice s figuricama hrvatskih nogometaša. Dođeš u Dansku, a naši te čekaju na polici.

Zatim Nyhavn. Šarene kuće uz kanal, brodovi i ljudi koji zastaju fotografirati. Teško je proći tuda i ne izvaditi mobitel. Nekadašnja luka danas je jedno od najživljih mjesta u gradu. Luiđa i ja već smo ga dobro zapamtile iz prvog posjeta, ali izgleda da Nyhavn pripada onim mjestima koja rado pogledaš i drugi put.

Put nas je dalje vodio pokraj Frederikove crkve, koju svi zovu Mramorna crkva. Njezina velika zelenkasta kupola vidi se već izdaleka. Ušle smo nakratko, zastale, pogledale unutrašnjost i nastavile prema dvorcu. Nakon ulice pune ljudi i prometa, tih nekoliko minuta u crkvi baš nam je dobro sjelo.

Naišle smo i na hrvatsko veleposlanstvo. Eto, čak i kad odeš u Dansku, Hrvatska te negdje putem pronađe.

Nakon nekog vremena, stigle smo na veliki trg okružen četirima gotovo jednakim palačama, a u sredini je konjanički kip Frederika V..

Amalienborg je i danas dom danske kraljevske obitelji. Zanimljivo je da palače u početku nisu građene za kralja, nego za četiri plemićke obitelji. Kraljevska obitelj doselila se tek nakon što je 1794. izgorio Christiansborg.

Uputile smo se u Muzej Amalienborg. Nalazi se u jednoj od četiri palače, onoj Christiana VIII. i pokazuje privatne prostorije danskih kraljeva i kraljica te predmete povezane sa životom kraljevske obitelji. Izvana sve djeluje veliko i službeno; unutra dobiješ priliku zaviriti u njihov svakodnevni život. Barem onaj dio koji je dopušten nama običnim smrtnicima.

Nakon muzeja krenule smo prema Kastelletu i fontani Gefion. Usput smo prošle pokraj Crkve sv. Albana, koju zovu i Engleskom crkvom. Smještena je u zelenilu Churchillparkena, a svojim šiljastim tornjem izgleda kao da je iz nekog engleskog gradića preseljena u Kopenhagen. Riječ je o anglikanskoj crkvi, posvećenoj 1887. godine. Mi smo je ovaj put pogledale izvana i nastavile šetnju.

Odmah u blizini je fontana Gefion: božica za plugom tjera četiri vola, a voda pršti oko njih. Prema staroj nordijskoj legendi, Gefion je komad zemlje izorala iz Švedske i tako stvorila danski otok Sjælland, na kojem se nalazi i Kopenhagen.

Zatim smo nastavile prema Kastelletu. To je stara tvrđava čiji se oblik zvijezde najbolje vidi na karti. Nastala je kao dio obrane Kopenhagena, a danas se njezinim bedemima može slobodno šetati. Nakon ulica punih ljudi, ondje nas je dočekalo malo zelenila i prostora da usporimo.

Nakon Kastelleta uputile smo se u Botanički vrt. Smješten je gotovo usred grada, a čim uđeš, promet i gužva ostanu negdje iza tebe. Vani smo prošle stazama među drvećem i biljkama, a zatim ušle u staklenike. Vrt pripada Prirodoslovnom muzeju Danske i nije samo lijepo mjesto za šetnju: ondje se uzgajaju i čuvaju tisuće biljnih vrsta, uključujući i ugrožene.

Palm House, velika staklena građevina iz 1874., izvana izgleda vrlo otmjeno. Unutra te dočeka sasvim druga priča: topao, vlažan zrak i biljke koje rastu na sve strane. Ima tu palmi i drugih tropskih biljaka, vodenih površina s golemim listovima, a u drugim dijelovima i kaktusa kojima takva vlaga, srećom, nije namijenjena. Svaki dio staklenika ima uvjete prilagođene biljkama koje u njemu rastu. Mi smo ih razgledavale i usput se lagano kuhale. Lijepo je, stvarno ima svašta za vidjeti, ali taj zagušljiv zrak jedva sam čekala zamijeniti običnim friškim kopenhaškim.

Ušle smo i u kuću leptira. Ondje usporiš i počneš tražiti što se miče među lišćem. Jedan leptir sleti na cvijet, drugi se provuče iza biljaka, a mi stojimo s mobitelima i pokušavamo uhvatiti trenutak prije nego opet odleti. Nakon svega što smo toga dana obišle, baš nam je dobro došlo nekoliko minuta samo gledati oko sebe.

Za razgledavanje vanjskog dijela vrta ne plaća se ulaznica, dok se ulaz u Palm House i kuću leptira naplaćuje (s aplikacijom je 0 DKK). Dobro je provjeriti radno vrijeme staklenika odvojeno od radnog vremena vrta.

Dok smo razgledavale vrt i staklenike, staze su nas postupno odvele na drugu stranu. Ušle smo kroz jedan ulaz, a izašle u sasvim drugu ulicu. Malo smo se morale ponovno orijentirati. Na izlazu nas je čekalo još jedno iznenađenje, ovaj put bez lišća i krila. Ispred Prirodoslovnog muzeja stoji Agpalilik, golemi željezni meteorit pronađen na Grenlandu. Teži 15,5 tona i još leži na metalnim saonicama kojima su ga izvukli sa stijene. Nakon palmi, kaktusa i leptira, završile smo pred komadom koji je nekoć bio dio asteroida.

Bilo je tek oko 16:30 i činilo nam se prerano za povratak u smještaj, pa smo odlučile razgledati još i dvorac Rosenborg. Dok smo se dogegale do ulaza, bilo je 16:45. Dvorac se zatvara u 17 sati, a blagajna je već bila zatvorena, pa unutra nismo uspjele ući. Nema veze, napravile smo mi zato kilometarski krug oko cijelog imanja, jer nije da me bole noge od patika, da…

Kad smo izašle iz Rosenborga, opet smo se pitale što još stignemo pogledati prije povratka u smještaj. Brže-bolje otvorimo aplikaciju i tražimo nešto što radi nakon 17 sati. Pronađemo katedralu u Roskildeu. Jela na Googleu vidi da je otvorena do 18, a u aplikaciji piše 0-24, uz napomenu da treba provjeriti radno vrijeme. Ma što ćemo provjeravati, idemo! Jer očito nam taj dan još nije bilo dosta hodanja.

Stignemo u Roskilde i krenemo tražiti ulaz. Putem nas je uhvatilo i malo kiše, što je već bio prilično jasan znak da je možda dosta za danas. Mi smo ga, naravno, ignorirale. Obišle smo katedralu skoro cijelu prije nego što smo našle vrata. Da smo krenule s druge strane, bila bi nam odmah pred nosom. Ah.

Barem smo je tako dobro pogledale izvana. Građena je u 12. i 13. stoljeću od crvene opeke, a njezina dva visoka tornja vide se izdaleka. Bila je prva gotička katedrala u Skandinaviji izgrađena od opeke i danas je na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine. Nekad katolička, danas je luteranska crkva.

Do ulaza smo stigle nekoliko minuta prije zatvaranja. Pomislila sam da možemo barem nakratko ući i vidjeti unutrašnjost, ali žena na pultu rekla je da ne možemo. Zamolila sam je da me pusti samo minutu-dvije da napravim fotografiju. Ne može. Rekla sam joj da smo doputovale kilometrima upravo zbog katedrale. Opet “ne može”.

Stajale smo već na ulazu, a trebala nam je doslovno minuta. Nisam očekivala da će nam itko produžiti radno vrijeme, samo sam se nadala da ćemo uspjeti proviriti prije zatvaranja. Ništa od toga. X X X X

Googleovo radno vrijeme ipak je bilo točno. Ono 0-24 u aplikaciji očito nije značilo da možemo ući kad god poželimo. Katedralu smo tako vidjele izvana, a onda se napokon uputile prema smještaju.

Sad je stvarno bilo vrijeme za odlazak u smještaj, tuširanje, večeru, jednu partiju yamba i bijeg u krevet. Sutra nas čeka još jedno jutro u Kopenhagenu, a zatim aerodrom.

NEDJELJA, 20.9.

Ustale smo, ovaj put sve tri otišle na doručak, pa se polako spakirale. Plan za posljednje jutro bio je jednostavan: sveta misa u 11 sati, a zatim prema aerodromu.

Kad smo stigle u centar Kopenhagena, shvatile smo da do mise imamo još 40-ak minuta. Dovoljno za kavu? Možda. Mi smo, naravno, odlučile svratiti u Ripley’s Believe It or Not!. Ako već imamo karticu i malo vremena, zašto ne bismo posljednje jutro započele među najneobičnijim stvarima koje je netko uspio skupiti na jedno mjesto? Luiđa i ja bile smo ondje i prošli put, ali Jela nije, pa smo na brzinu napravile još jedan krug. Uz Ripley’s je i dio posvećen bajkama Hansa Christiana Andersena, u koji se ulazi na istom mjestu.

Zatim smo otišle u franjevačku Crkvu Presvetog Srca Isusova. Misa je bila na danskom jeziku, ali jedna nam je stvar bila razumljiva i bez prijevoda. Pri ulasku, kod glavnih vrata, stajale su neposvećene hostije, pinceta i prazna posuda. Tko je namjeravao pristupiti pričesti, pincetom bi prebacio hostiju u posudu koja se nosila na oltar. Tako se unaprijed zna koliko ih je potrebno za misu. Zanimljivo.

A onda još jedno iznenađenje. Misu je predvodio biskup. Po završetku mise, stajao je kod glavnih vrata, pružao ruku ljudima i pozdravljao ih dok su izlazili. Lijep susret za naše zadnje jutro u Danskoj.

Nakon mise već smo trebale misliti na aerodrom, ali Planetarij nam je bio usput i uključen u Copenhagen Card. Bilo bi šteta ne stati. Ondje su izložbe o svemiru, nastanku zvijezda i našoj Zemlji, a posebnost je velika kupola na kojoj se prikazuju filmovi o svemiru.

Oko 13:30 stigle smo na aerodrom. Avion je polijetao u 15:45 i, kao i pri dolasku, nije kasnio. U Zadar smo sletjele u 17:50. Ljudi s parkinga dočekali su nas kombijem, odvezli do auta i krenule smo kući.

I tako je završio naš odlazak/povratak u Dansku. Luiđa i ja smo vidjele ono što nam je prošli put promaknulo, neke smo stvari rado ponovile, a Jela je upoznala Kopenhagen s nama. Mislim da sam završila s tim gradom za neko vrijeme. Sad je red na ostatak zemalja na sjeveru. Čekamo neke nove karte i neki novi vijađ. Do tada – baj, baj!

DANSKA U BROJKAMA 🇩🇰

✈️ Povratna avionska karta s rezerviranim sjedalom: 78,48 € po osobi
🛡️ Putno osiguranje: 3,40 € po osobi
🚗Put Šibenik-Zadar-Šibenik: 35 €
🅿️ Parking u Zadru: 45 € / 4 dana
🏠 Smještaj u Ishøju, 3 noćenja: 131,04 € po osobi
🎟️ Copenhagen Card DISCOVER, 72 sata: 139 € po osobi

💰 Osnovni troškovi putovanja: oko 380 € po osobi (bez hrane i suvenira, posteljine, doručka, Ubera)