KRSTARENJE 2024

---

ITALIJA, FRANCUSKA, ŠPANJOLSKA
8 DANA, 7 NOĆI

Ovaj putopis započet ću pisati od kraja (zaključka). Ovo nam nije bilo prvo krstarenje, ali jest prvo na velikom brodu. Brodu s dužinom od 293,80 m, širinom od 32,20 m i visinom od 59,64 m. Brodu s 1275 kabina, od kojih je 17 prilagođeno osobama s invaliditetom i kapacitetom od 3223 gosta. Brodu koji je sam za sebe mini grad. Brodu na kojem smo na vlastitom primjeru sakupili iskustvo koje će nam trebati za naše sljedeće putovanje. Jer sigurno idemo opet. To je to. To je zaključak. To je kraj ovog putovanja, ali početak sljedećeg.

---

Moguća nadoplata:

• Easy paket ili neki drugi iz ponude (koji vrijedi za krstarenja od 7+ noćenja): neograničena konzumacija pića: klasični kokteli ili međunarodni kokteli, bezalkoholni kokteli i miješana pića, žestoka pića (viski, votka, džin, rum, tekila, brendi – jedna marka po vrsti), domaća vina (crno, bijelo, pjenušavo, rosé), točeno pivo Heineken i u bocama, gazirana pića iz aparata, konzervirana gazirana pića, voćni sokovi u čašama i bocama, flaširana voda, klasična topla šića (čaj, kava, čokolada…). Pokriva sve navedeno u svim barovima, buffetu i glavnom restoranu. Paket se može kupiti odmah po rezervaciji ili kad dođete na brod (tada su cijene puno skuplje i preporučan kupnju odmah po rezervaciji kabine).
• Internet: naplaćuje se po uređaju. Vrijedi samo za jedan uređaj i nije prenosivo na neki drugi. Ako se kupuje po rezervaciji košta 62€ za 8 dana, a ako kupujete na brodu košta 112€ za 8 dana (preporučam kupnju po rezervaciji svakako, ako vam je uopće potreban). Isključujte mobilne podatke i roaming kad se udaljite iz luka da vam se mobitel ne bi priključio na satelit. Ne želite taj račun. Sigurna sam. 🫣😂
• Parking 8 dana u Genovi, u luci, čuvani (10-15€ po danu, ovisno o luci)
• Putno osiguranje (zdravstveno osiguranje, osiguranje otkaza putovanja…)

Načini plaćanja na brodu: samo brodska (osobna) kartica. Novcem se ne može plaćati ništa (osim casina). Procedura je sljedeća: kad dođete na brod, na vratima kabine dočekaju vas kartice. S njom ulazite u kabinu, ali i sve ostalo (identifikacija, ulazak/izlazak s broda, restorani, barovi…). Dobro je imati onu vezicu za akreditaciju jer kartica ima rupicu u kutu pa je uvijek možete imati oko vrata, tj. pri ruci (a treba svako malo). Na kartici su napisani podatci:

• ime broda i datum dolaska/odlaska krstarenja
• broj telefona za hitne slučajeve
• broj paketa pića (Easy, u našem slučaju)
• osobni podatci (ime i prezime)
• na kojoj se palubi nalazi kabina
• broj kabine (5 brojeva, od kojih su prva dva broj palube, a ostala tri broj kabine)
• država iz koje dolazite
• restoran i paluba na kojem se nalazi, broj stola za večeru i sat kad počinje
• Internet ID i web adresa za aktivaciju Internet paketa (samo za pretraživanje (bez video značajki) ili za pretraživanje i stream koji dodatno uključuje video chat, streaming glazbe i videa, objave i prijenose uživo na društvenim mrežama)

---

PREDDAN – PUTOVANJE PREMA RIJECI

Vožnja od Šibenika do Genove traje 10 sati. Ne znam zašto o tome nisam ranije razmišljala, ali nisam, nisam stigla. Da ponovno idem, sigurno bih planirala neki drugi prijevoz i drugačiju organizaciju ovog dijela puta. Ovo je bilo prenaporno. Iako smo krenuli dan ranije (oko 16 sati) i prespavali kod obitelji u Rijeci, vožnja osobnim automobilom do Genove bila je, blago rečeno, iscrpljujuća.
Put prema Genovi nastavili smo iz Rijeke u 5 ujutro.

---

1. DAN – GENOVA, ITALIJA

Dodijeljeno vrijeme ukrcaja na brod bilo je u 13 sati, a preostalo nam je još 700 km do Genove. Krenuli smo polako.

Savjet: kako bismo izbjegli kupovinu vinjete za onih 20-ak kilometara kroz Sloveniju, prošli smo starom cestom prema Trstu. Ako ne poznajete tu cestu, jednostavno u Google kartama upišite „Trst“ pred ulaz u Sloveniju i uklonite opciju plaćanja cestarine. Sve je prošlo bez problema, iako nisam mogla vjerovati, ali prema karti koju sam uključila na početku puta s uključenom cestarinom i ovoj koju smo koristili – vrijeme je bilo isto.

I sve je bilo u redu dok nismo stigli do početnog dijela u Italiji… Tri trake u jednom smjeru, šleperi u prvoj ili drugoj traci, auti u drugoj ili trećoj. U suprotnom smjeru ista situacija. Zbog prevelikih gužvi u nekoliko navrata smo stajali na autoputu, nismo se mogli pomaknuti ni naprijed ni natrag. Prestrašno. Naš planirani dolazak u 11:58 (prema Google karti) pomaknuo se na 12:45. Srećom, još uvijek smo imali dovoljno vremena.

U 12:50 stigli smo pred luku. Ugledala sam brod i prepoznala ime MSC Musica. Pravo olakšanje! Upitali smo službenike gdje je parking, a oni su nas uputili na rotoru prema dolje, kat ispod. Kad krenete prema dolje, shvatite da su oznake jasno vidljive. Ne znate ništa kad ste prvi put tu. Iskustvo je najbolja škola.

Sišli smo dolje, gdje nas je dočekao jedan službenik i rekao na engleskom da vozimo naprijed 20 metara do sljedeće ekipe, tamo ostavimo kofere i s autom se onda vratimo kod njega. Stigli smo do ekipe, predali kofere i vratili se natrag. Službenik nam je rukom pokazao gdje ćemo parkirati. Izlazimo iz auta, a on kaže: „Uzmite svoje stvari i možete krenuti prema terminalu“, pokazujući rukom, „a ključ ostavite meni“. Mom mužu se podigla obrva i upitao je: „Da ostavim ključ od auta vama“? „Da, da“, odgovara službenik, „ja ću preparkirati auto na parking MSC-a. Evo vam potvrda o predanom autu“, pružajući nam komad papirića u zamjenu za ključ. Mislim da mu je prošlo kroz glavu kako ćemo se vratiti kući, haha. Uzimamo ručnu prtljagu iz auta, čistimo i pazimo što ostavljamo unutra jer sada imaju ključ, haha. Prometna ide s nama i bit će u sefu broda, gdje je (valjda) najsigurnija. Ova situacija me pomalo zabavljala. Izgled lica mog muža sve je govorio. 😄

Dolazimo na terminal, traže nas osobne iskaznice i karte te uspoređuju podatke. Nastavljamo dalje i stižemo do pulta za check-in. Opet isto, osobna iskaznica i karta na uvid. Dobivamo broj 14 (neku naljepnicu za koju još uvijek ne znam čemu služi) i službenica nas uputi gore na kat. Dolazimo gore, druga službenica nas raspoređuje na ulaz 1. Vidim da piše “prioritetni”, a do njega “neprioritetni”. Brzo dolazimo na red jer smo već kod kuće napravili check-in putem aplikacije, pa ne čekamo dugo.

Prije ukrcaja na brod, preuzmite aplikaciju MSC for Me na svoj mobilni uređaj. Pomoću aplikacije možete obaviti check-in prije dolaska na brod, a nakon ukrcaja, putem nje ćete primati sve dnevne obavijesti, kao i program i planer aktivnosti za sljedeći dan (dok ste prijavljeni na brodski hotspot).

Pregledavaju dokumente i nastavljamo dalje. Ulazimo u veliku salu gdje nas zaustavljaju fotografi, kažu nam da odložimo torbe na stolice i da se dođemo slikati?! 🤷‍♀️ A što ćemo – idemo i to obaviti. Muž zgrabi kormilo ispred, stanem pored njega, fotografkinja škljocne 3-4 puta i kaže: “It’s okay, you’re finished.” (Te slike će vas dočekati na brodu u Photo shop-u, naravno za kupiti (najisplativija opcija u ponudi bila je (sve) 3 slike uz gratis album za 35€). A kako ih ne kupiti…) Uzimamo stvari i izlazimo vani. Pred nama je veliki brod s otvorenim ulazom. Opet nas traže kartu i osobnu iskaznicu, pregledavaju i napokon kročimo nogom na brod. Takvu ljubaznost osoblja koje smo susretali na putu do ulaska na brod dugo nisam doživjela.

Ulazimo na brod. Paluba 6. “Woooow” je mala riječ za prvi pogled. Opet nas dočekuje hostesa, daje nam letak i upućuje nas na odlazak prema kabini, uzimanje kartica i, u slučaju da kabina još nije spremna, na obilazak i uživanje u brodskim sadržajima. Krenemo prema kabini, a ona je već spremna. Ulazimo unutra, dočekaju nas šampanjac i kanapei (agencija preko koje smo uplatili ovo krstarenje nas je počastila šampanjcem i kanapeima). Oduševljeno razgledavamo oko sebe, postavljamo šifru na sef i unutra smještamo sve vrijednije stvari, nazdravimo i krenemo u obilazak broda. Nakon 40-ak minuta vraćamo se u sobu, pomalo preplavljeni svim doživljajima. Brod je velik, sadržaja je puno, informacija je previše. Treba sve to “probaviti”.

Znamo da obroke započinjemo s ručkom, ali ne znamo gdje trebamo ići. Opet izlazimo i odlučujemo pitati nekog od osoblja. Krećemo se hodnikom i osjetimo miris hrane. Dolazimo do lifta, a čuju se zvukovi tanjura i pribora. Krenemo za zvukovima (kat iznad, 13.) – dođemo do buffeta i ručamo. Bili smo gladni i umorni. Dok smo pregledavali što bismo stavili na tanjur, jedan gospodin nas je čuo da razgovaramo na hrvatskom i prišao nam. Naše gore list (iz Oklaja), ali živi u Australiji. On i supruga se iskrcavaju s broda sutra. I tako saznamo još jednu novost na brodu koja nas je oboje oduševila. Brod u više luka radi ukrcaj i iskrcaj gostiju. Luka u kojoj se ukrcate je ujedno i vaša iskrcajna luka (nakon 8 dana). A brod samo plovi po istoj ruti. I da, noću plovi, a danju je u luci prema programu. Predobro. Sada da se vratimo na početak priče, odlaska do Genove… da sam znala, tražila bih ukrcaj u Civitavecchiji jer je blizu Rima, a do tamo bih avionom. Ponavljam, iskustvo nitko ne može platiti. 🙂

Buffet i restorani na brodu funkcioniraju na sljedeći način:

• Doručak je dostupan svakodnevno u buffetu na 13. palubi (self-service) i u dodijeljenom restoranu na 5. palubi (posluženi doručak). Termini su promjenjivi i vidljivi svakog dana za sljedeći dan u njihovom programu na aplikaciji. Buffeti su otvoreni dulje, nekoliko sati, dok doručak u restoranu traje oko sat i pol, tako da ćete uvijek imati gdje nešto pojesti, čak i ako zakasnite.
• Ručak je također dostupan i u buffetu (self service) i u dodijeljenom restoranu (u količinski manjim slijedovima).
• Večera je dostupna i u buffetu i u dodijeljenom restoranu, s time da je u restoranu podijeljena na dva termina kojih se treba pridržavati (viša kategorija kabine ima mogućnost odabira termina prilikom rezervacije karte).

Sve u svemu, hrane ne nedostaje. Stalno imate nešto za jesti i nikad niste gladni, naprotiv. U istom programu vidljivo je i radno vrijeme barova te ostalih usluga. Također, možete vidjeti i brodske preporuke za večernju odjeću. Danas je tema bila sunshine.

Taman dok smo ručali, na aplikaciju je stigla obavijest o obaveznoj sigurnosnoj demonstraciji za goste koji su se taj dan ukrcali na brod. Održava se svaki dan (ovisno o ukrcaju novih gostiju) u skladu s Međunarodnom konvencijom za sigurnost života na moru (SOLAS) i vladinim zdravstvenim i sigurnosnim protokolima. Prema uputi, otišli smo na palubu 6 u Teatar La Scala i prisustvovali demonstraciji (registriraju kartice kako bi evidentirali prisutnost). Nakon toga smo se vratili u kabinu, raspremili stvari i pripremili se za večeru u 19 sati (mi smo odabrali raniji termin). Planirani odlazak broda iz Genove je u 19 sati, upravo dok smo išli na večeru. S obzirom da smo došli malo prije nego nam je dodijeljeno vrijeme ukracaja, razgledavanje Genove smo ostavili za zadnji dan ovog putovanja.

Odlazimo u restoran, tražimo mjesto i osoblje nas vodi do dodijeljenog stola. Za stolom je osam tanjura, a dvoje ljudi već sjedi. Upoznajemo se – bračni par iz Ostrave, Češka. Simpatičan gospodin Tomaš i fina gospođa Gabriela. Razgovaramo na nekakvom engleskom. On se ispričava slabo poznaje engleski. Ja kažem: “Nismo ni mi neki eksperti, ali razumijemo se”. (Još jedna potvrda da jezik, pa makar samo i engleski, treba znati!) Oni su već puno puta bili na brodu. Pitam ih zašto odabiru brod, a ne hotel ili nešto slično. Odgovaraju da na ovaj način u nekoliko dana vide puno toga, različite gradove i države. Dijelimo mišljenje. Nakon nekog vremena dolazi još jedan par, mađari. Oni su na brodu također prvi put. U međuvremenu konobar donosi menu karte i ulijeva nam piće u čaše. Večera je protekla u izuzetno ugodnom ozračju.

U roku od 3 dana od ukrcaja, gosti trebaju aktivirati svoju karticu polaganjem gotovinskog depozita ili registracijom kreditne kartice. Automati za aktivaciju dostupni su na palubi 6. Ako koristite bankovnu karticu za depozit, važno je osigurati da je kartica omogućena za korištenje u Europi i svim zemljama koje posjećujete. Na automatu možete odabrati iznos depozita koji želite aktivirati. Kartica se koristi za sve kupovine na brodu, uključujući izlaz i ulaz na brod, uzimanje pića u barovima, večeru i druge usluge. Jedino u casinu je potrebno imati gotovinu (eure) i to samo ako igrate igre na sreću.

Nakon što smo aktivirali karticu, otišli smo do bara na piće. U svakom dijelu broda odvijala se neka aktivnost. U našem dijelu održavala se plesna večer s pop glazbom iz 80-ih godina. Bilo je fantastično! Vrhunac dana bio je odlazak u teatar u 22 sata.

---

2. DAN – CANNES, FRANCUSKA

Sljedeća luka pristajanja bila je Cannes. Brod je stigao prema planu u 7 sati i usidrio se, a polazak za sljedeću luku, Barcelonu, najavljen je za 17 sati. Preporučena večernja odjeća za danas je casual.

Probudili smo se oko 8 sati, otišli na doručak u buffet, a zatim se spustili u bar na kavu. Cijeli dan je pred nama, nema žurbe. Nakon kave, uzeli smo potrebne stvari i krenuli van. Organizacija za izlazak s broda bila je izvanredna. Na palubi 6 uzmeš ticket s brojem, a osoblje te usmjeri u teatar odakle se prema redoslijedu brojeva u grupama spustiš na palubu 4. Nakon skeniranja kartice ukrcavaš se na manje brodove koji te prevoze u luku. Brodovi su na relaciji luka-brod svakih 10-ak minuta. Mi nismo bukirali organizirani izlet (mogu se također rezervirati ili prije dolaska na brod ili na brodu), već smo odlučili samostalno istražiti grad.

Na izlasku iz luke naišli smo na turistički vlakić i odlučili se za turu po Cannesu. Vožnja traje malo manje od sat vremena i košta 14€. Dostupne su slušalice s audiovodičem na 8 jezika. Odabrali smo engleski, stavili slušalice na uši i tura je mogla početi.

Cannes je grad možda najpoznatiji po godišnjem filmskom festivalu i poznatim osobama koje privlači. Iako je pun glamura, sjaja i statusa slavnih, također je popularno odredište za jedrenje i ronjenje te ima dugu i zanimljivu povijest koja se može istražiti.

Prvo naselje u Cannesu nastalo je tijekom 2. stoljeća prije Krista. Većinu svojih ranih dana bio je ugodno i tiho ribarsko selo. Cannes je pao pod Rimsko Carstvo i bio naseljen uglavnom monasima koji su gradili i utvrđivali samostane na kopnu i otocima u blizini obale.

Strahujući od napada Saracena, dodatno su ojačali svoje utvrde i izgradili stražarsku kulu u području Le Suquet. Ime Cannes potječe od riječi ‘kan’, što znači vrh.

Tijekom 12. stoljeća, grad su osvojili strašni saracenski pirati, što je dovelo do razdoblja velike nesigurnosti. Godine 1520. izbio je rat između francuskog kralja Franje I. i cara Svetog Rimskog Carstva Karla V. Cannes je postao koridor za marširajuće vojske, a najgore je došlo s velikom kugom 1579., koja je zbrisala većinu stanovnika grada.

Španjolske trupe okupirale su grad 1635. i ponovno 1707. tijekom Rata za španjolsko nasljeđe. Između tih okupacija, utvrda na otocima Lerins postala je državna zatvorska ustanova, a jedan od najpoznatijih zatvorenika bio je Čovjek s željeznom maskom, koji je tamo boravio jedanaest godina od 1687. Nitko ne zna točno tko je bio taj misteriozni zatvorenik, ali se nagađa da je možda bio blizanac kralja Luja XIV.

Cannes je uživao razdoblje mira u 18. stoljeću, a u 19. stoljeću je procvjetao. Britanski lord kancelar otvorio je put aristokraciji izgradivši svoju palaču za odmor u Cannesu. Nakon što je posjetio grad 1834. godine, toliko se zaljubio u njega da je ostao. Njegovi postupci potaknuli su priljev bogatih europskih građana, a Cannes je ubrzo postao jedno od najmodernijih i najbogatijih mjesta na Azurnoj obali.

Prvi filmski festival, održan 1946. nakon Drugog svjetskog rata, postavio je temelje koje su Cannes učinile globalnim središtem glamura i sjaja.

U Cannesu postoji obilje mjesta za posjetiti, od vrhunskih umjetničkih muzeja do ostataka drevnih kapela i poznatih vinograda. Zahvaljujući svojoj raznolikoj povijesti, možete pronaći podsjetnike na pretpovijesna vremena, Rimljane, pa čak i Engleze diljem regije. Ovdje ćete vidjeti skupe vile, nevjerojatnu arhitekturu, ruševine, crkve i umjetnička djela.

Cannes je grad u koji bogati i slavni dolaze već više od 150 godina. Grad jednostavno blista glamurom, a veličanstvena obalna promenada La Croisette i zgrade u stilu Belle Époque odražavaju njegovu aristokratsku povijest.

Danas je Cannes i dalje dom međunarodno bogatih koji rado posjećuju brojne dizajnerske butike, otmjene barove i raskošne hotele. Ulice Cannesa ispunjene su gurmanskim restoranima s terasama koje se protežu na pločnicima, dok je obalna promenada prošarana privatnim plažama i otmjenim plažnim klubovima koji poslužuju ukusne koktele pod suncem. Nije ni čudo da je Cannes postao igralište za bogate i slavne.

Iza sjaja, međutim, postoji nježnija strana Cannesa – četvrt Le Suquet, srce starog grada, ispunjena je uskim uličicama, drevnim zgradama i starom lukom koja je dom i tradicionalnim ribarskim brodovima i luksuznim jahtama. Ovdje šarmantne male ulice vode do slikovitih trgova. Na vrhu brda nalazi se ruševni dvorac iz 12. stoljeća, sada domaćin Muzeju La Castre i katoličkoj crkvi Notre-Dame d’Espérance, koji pruža panoramski pogled na La Croisette, plažu i blistavo more.

Crkva Notre-Dame d’Espérance (poznata i kao Naša Gospa od Nade) iz 16. stoljeća privlači turiste u Le Suquet zbog svog jedinstvenog arhitektonskog dizajna i prekrasnih pogleda na grad Cannes koje nudi. Renesansni trijem i orgulje iz 19. stoljeća također privlače posjetitelje. Crkva je aktivno mjesto bogoslužja, kao i mjesto održavanja Glazbenih noći Le Suqueta, tjednog festivala koji se održava ispred crkve, na trgu, svakog srpnja.

Nakon što smo završili turu s vlakićem, željeli smo se ponovno vratiti na brdo. Prema Google karti, to je bila šetnja od 7 minuta, pa smo krenuli još jednom iako se vani približavalo 30°C. Dok smo se spuštali prema centru grada, kupili smo vodu jer je bilo jako vruće kao i suvenire. Potom smo se uputili na gradsku plažu gdje smo iskusili kako je hodati po vrućem pijesku.

Plaža je prekrivena sitnim pijeskom po kojem je teško hodati u šlapama. Kada smo izuli šlape, trčeći smo otišli do mjesta gdje smo spustili ručnike (na brodu se dobiju ručnici za plažu koje je potrebno vratiti u kabinu do 20 sati kako bi izbjegli plaćanje “izgubljenih” ručnika) i stali na njih da ne spržimo noge. I to je iskustvo koje kod nas nisam nikad doživjela! 😂 Svakako, kupanje u moru u Cannesu označilo je moje prvo kupanje ovog ljeta! 🙂

Uz kontrolu na ulazu (pri ulasku i izlasku s broda uvijek prolazite kontrolu, pa pripazite što kupujete :)), oko 15:30 smo se vratili na brod, ostavili stvari u kabini i odmah otišli ručati jer je ručak u buffetu trajao do 16 sati. Brodar u dnevnom programu uvijek naznačuje do kada traje ukrcaj na brod prije polaska. Na to je važno pripaziti jer brod ne čeka i ne odgovara za one koji se nisu ukrcali na vrijeme (ako zakasnite, morate sami naći prijevoz i doći u sljedeću luku 😱).

Da se vratim na kupovinu i kontrolu. Ako vam na ulasku u brod kontrola pronađe nešto što ne odgovara njihovim kriterijima za unos na brod, oni će to spremiti u posebnu prostoriju pa ćete moći preuzeti na odlasku s krstarenja. Don’t worry, be happy!

Popodne smo iskoristili za odmor i opuštanje. Na večeru smo se ponovno spustili u restoran i kroz razgovor saznali da su Česi u braku 33 godine, a Gabriela je učiteljica Biologije i Kemije u osnovnoj školi. Izgleda da nikako ne mogu pobjeći od škole! 😅 Mađari su u braku 6 godina, a oboma im je to drugi brak.

Već smo stvorili svoje male rituale – nakon večere otišli smo u bar na koktel, a potom u teatar na neponovljivu predstavu. Kad smo se vratili u sobu, naš simpatični i ljubazni kabinski stjuard Heri nam je ostavio letak s kartom/formularom i obavijestio nas da sutra imamo neograničeno puta organizirani odlazak iz luke do centra Barcelone za 11€ po osobi. Ako želimo koristiti taj prijevoz, trebamo popuniti formular i predati ga vodiču ujutro prije ulaska u autobus.

Laku noć.

---

3. DAN – BARCELONA, ŠPANJOLSKA

Trećeg dana pristali smo u Barceloni. Brod je stigao prema planu u 9 sati, a polazak za sljedeću luku, Ibizu, najavljen je za 21 sat. Preporučena večernja odjeća za danas bila je white.

Već ritualno, probudili smo se oko 8:15, otišli na doručak u buffet, a zatim se spustili u bar na kavu. Danas ćemo na kopnu provesti još više vremena nego jučer, tako da imamo vremena na pretek. Nismo bukirali organizirani izlet, već smo se opet odlučili za samostalno istraživanje (sve luke u kojima smo pristajali istraživali smo samostalno). Nakon kave, uzeli smo potrebne stvari i krenuli prema organiziranom prijevozu koji nam je bio ponuđen sinoć.

Nakon što smo izašli iz autobusa, odmah sam primijetila otvorene turističke autobuse i krenuli smo prema njima. 😃 Malo je reći da smo oduševljeni fleksibilnošću Hop On/Hop Off autobusa. To su uvijek dobre opcije kad imate malo vremena na nekoj destinaciji, a želite vidjeti što više toga.

Naišli smo na dvije različite firme, obje s istim cijenama (33 € po osobi, online kupnja je par eura jeftinija), a trajanje karte je 24 sata od kupnje. Mi smo se odlučili za Barcelona BusTuristic.

Ulaskom u autobus dobili smo kartu/mapu i jednokratne slušalice za audio vodič na 16 jezika. Postoje dvije linije (u našem slučaju crvena i plava), a možete ulaziti i izlaziti na bilo kojem stajalištu (44 stanice i 4 spojne točke između ruta) koliko god puta želite. Važno je samo pratiti mapu da biste znali gdje se nalazite. Nije problem jer se rute najavljuju i na audio vodiču. Učestalost autobusa je svakih 5-7 minuta, tako da nema velikog čekanja na nijednoj stanici. Čuvajte kupljenu kartu jer vam treba za ulaz u svaki sljedeći autobus ako ste izlazili (skeniraju QR kod na ulazu).

Imaju i noćne ture uz vodstvo vodiča, ali mi ih nismo koristili jer su polasci u 21:30, što nama nije odgovaralo.

Svaka ruta traje otprilike 2 sata. Iskoristili smo fleksibilnost autobusa, često izlazili i prelazili na druge linije, pa i na žičaru. Vrijeme je brzo proletjelo, i prije nego što smo shvatili, prošlo je 7 sati. Zbog velikih vrućina umor je već bio vidljiv pa smo se odlučili vratiti na brod oko 17 sati.

Prva naselja u Barceloni datiraju iz neolitičkog doba, a grad su osnovali Rimljani krajem 1. stoljeća pr. Kr., nazivajući ga Barcino. Nakon muslimanske vladavine, postala je grofovija Karolinškog carstva i jedno od središta Krune Aragona. Srednjovjekovno razdoblje donijelo je Barceloni ekonomski i politički procvat, vidljiv u Gotičkoj četvrti.

Od 15. do 18. stoljeća grad je opadao, a 1714. pao je pod Burbonce. U 19. stoljeću, razdoblje Renaixença donijelo je kulturni preporod. Urbanistička obnova u 20. stoljeću rezultirala je prepoznatljivim modernističkim građevinama, poput Gaudijevih Casa Milà, Casa Batlló i Sagrada Família koje su postale svjetski poznate znamenitosti.

Građanski rat 1936. godine i diktatura ograničili su slobode, ali povratkom demokracije 1978. godine, Barcelona je obnovila svoju ekonomsku snagu i katalonski jezik. Olimpijske igre 1992. dale su gradu novi poticaj, a Forum kultura 2004. transformirao je industrijske zone u stambene četvrti.

Katalonija ima svoj jezik: katalonski. Većina stanovnika Barcelone je dvojezična i govori katalonski i španjolski, koji je također službeni jezik. Imena ulica te većina prometnih i cestovnih znakova su na katalonskom.

Mnogi restorani, posebno oni u centru grada, imaju jelovnike na nekoliko jezika. Ako nešto ne razumijete, slobodno pitajte – ljudi će vam rado pomoći. Mnogi stanovnici Barcelone razumiju engleski i francuski.

Radni dan u Barceloni obično počinje u 8 ili 9 ujutro i završava oko 6 ili 7 navečer, s jednim ili dva sata pauze za ručak u 14 sati. Ručak i večera obično se jedu malo kasnije nego u ostatku Europe. Većina restorana otvorena je od 13 do 16 sati, i od 20 do 23 sata. Napojnice nisu obvezne, ali obično se ostavlja 5% ako ste zadovoljni uslugom. Trgovine imaju dugo radno vrijeme, od 10 do 14 sati i od 16:30 do 20 ili 20:30 sati. U centru Barcelone većina trgovina ne zatvara se tijekom ručka, a veliki trgovački centri i robne kuće otvoreni su do 22 sata ljeti.

Pušenje je zabranjeno u svim barovima i restoranima u Barceloni.

Barcelona se ponosi odgovornim turizmom i ima izrađene smjernice za posjetitelje. Stoga preporučuju korištenje javnog prijevoza. Grad ima integriranu prometnu mrežu s električnim i hibridnim vozilima, koja vam omogućuju kretanje gradom bez korištenja privatnog prijevoza. Uz to, Barcelona nudi više od 250 km biciklističkih staza, što vam omogućuje da istražujete grad na aktivan i ekološki prihvatljiv način.

Sagrada Família jedinstven je hram, kako zbog svojih podrijetla, tako i zbog temelja i svrhe. Plod je rada genijalnog arhitekta Antonija Gaudija, a projekt su promovirali ljudi za ljude. Pet generacija je svjedočilo napretku hrama u Barceloni. Danas, više od 140 godina nakon postavljanja kamena temeljca, izgradnja bazilike i dalje traje.

Kako biste obišli čuvenu baziliku Sagrada Família (u slučaju da samostalno obilazite grad), potrebno je unaprijed kupiti ulaznice (isključivo online). Redovi su ogromni i ulazak bez ulaznice je nemoguć. Bazilika je ograđena i strogo čuvana. Povremeno se održavaju međunarodne mise s besplatnim ulazom, ali s ograničenim kapacitetom. Preporuka je da sve informacije provjerite na službenim stranicama prije dolaska kako biste bili sigurni da ste na vrijeme informirani. Na stranicama imaju informativne brošure u kojima se može pronaći detaljnije informacije o povijesti, značenju i arhitekturi bazilike kao i o tome tko je bio Gaudi i kako je djelovao.

Tog dana brodski program bio je opet prepun raznih aktivnosti: sportskih i rekreativnih događanja, plesnih radionica, opuštajućih sesija, pa čak i pjevačkih natjecanja poput karaoka. Umjesto odlaska u restoran, večerali smo u buffetu, uživajući u samoposlužnoj večeri. Naravno, teatar je bio nezaobilazna stanica na kraju dana, pružajući nam još jednu nezaboravnu večer.

---

4. DAN – IBIZA, ŠPANJOLSKA

Naš brod uplovio je u luku Ibize točno u podne, baš kako je planirano. Imali smo cijeli dan za istraživanje otoka jer je brod trebao krenuti tek u 2 sata ujutro. Sljedeći dan bio je rezerviran za opuštanje na moru, jer nas je čekalo 30 sati plovidbe prema Cagliariju, s planiranim dolaskom u 8 sati ujutro. Za večeras je preporučena casual odjeća.

I danas smo imali ponudu brodara za shuttle bus do centra, po cijeni od 14 € po osobi. Iako smo preko QR koda s Digitalnog dnevnog programa već preuzeli kartu centra Ibize s označenim znamenitostima, nismo mogli odoljeti da na turističkom pultu ne uzmemo i kartu cijelog otoka. Možda nam se još nešto svidi za posjetiti?! 🙂

Prvo što sam primijetila kada smo stigli u centar je nedostatak turističkih autobusa i vlakića. Kako i ne bih, naročito nakon jučerašnjeg dana u Barceloni, gdje su ti oblici prijevoza bili posvuda i na koje sam se već navikla. 😅

Ibiza je često poznata kao raj za zabavu, s nebrojenim klubovima, diskotekama i barovima, a idealno vrijeme i rajski ugođaj čine je savršenom destinacijom za noćni provod. Na Ibizi se nalazi i najveći noćni klub na svijetu, Privilege. Međutim, Ibiza nudi mnogo više od klubova i glasnih zabava. To je prekrasan mediteranski otok s divnim plažama, bogatom poviješću, slikovitim gradovima i značajnim spomenicima.

Dalt Vila, poznata i kao Stari grad u glavnom gradu Ibize, jedan je od UNESCO-vih spomenika. Od pet ulaza u zidine Dalt Vile, Portal de ses Taules je najvažniji, a ujedno i najljepši. Kaldrmasta padina vodi do pokretnog mosta, a pogledi na katedralu i povijesni centar s rampe su spektakularni.

Portal je izgrađen između 1584. i 1585. godine, smješten u primorskoj četvrti La Marina, ispred Stare tržnice, između bastiona Sant Joan i Santa Llúcia. Godine 1888. jarak ispred portala bio je prekriven drvenim daskama koje su kasnije zamijenjene pokretnim mostom. Početkom 20. stoljeća postavljen je građevinski most, a lanci i mehanizam za podizanje mosta i dalje su očuvani.

Na portalu se nalaze štit i carska kruna, okruženi dvjema rimskim statuama – božicom Junonom i ratnikom Cayo Julio Tirónom, čije se reprodukcije čuvaju u Arheološkom muzeju Ibize i Formentere. Nakon što prođete kroz portal, dolazite do Parade, mjesta s deset polukružnih lukova koje je u 16. stoljeću služilo kao prva tržnica na otoku.

Tijekom srednjovjekovnog uličnog sajma, koji se svake godine održava u svibnju, kaldrmasta padina ispunjena je zanimljivim obrtničkim štandovima u pravom srednjovjekovnom stilu.

Obrambene kule na obali Ibize počele su se graditi u 18. stoljeću za vrijeme vladavine Karla III. Njihova svrha bila je stvaranje obrambenog sustava duž cijele obale otoka. Zahvaljujući ovim kulama, mogli su nadgledati dolazak nepoznatih brodova, koji su mogli pripadati Turcima ili piratima.

Većina kula ima kružni oblik i sastoji se od dva nadsvođena kata, dok je prizemlje služilo kao skladište baruta. Neke od najznačajnijih kula su:

• Torre de ses Portes: Smještena na rtu istog imena, na južnom kraju otoka Ibize, ova kula pruža nevjerojatan pogled na okolne vode.
• Torre de Compte (Torre d’en Rovira): Nalazi se u župi Sant Agustí, s pogledom na otočiće s’Espartar i sa Conillera.
• Torres d’en Lluc: Ova srednjovjekovna obrambena utvrda ima sačuvane temelje dviju kula povezanih zidinama debljine gotovo dva metra. Smještena je iznad litice Albarca u Sant Mateu, u području poznatom kao els Alls.

Ove impresivne kule ne samo da svjedoče o bogatoj povijesti Ibize, već pružaju i nevjerojatne panoramske poglede na otok i more.

Jedna od prvih obveza koju su kršćanski osvajači otočja Pitiusas nametnuli bila je osnivanje župe Svete Marije od Ibize, prema dogovoru o osvajanju koji su 1234. godine potpisali Guillem de Montgrí, Pere de Portugal i Nunó Sanç. Nakon osvajanja, obvezu su ispunili, a dokument iz 1235. godine navodi da je na mjestu današnje katedrale već postojala zgrada koja se privremeno koristila.

Tijekom stoljeća smatralo se da je prvi privremeni hram bila džamija, no arheološka iskopavanja to ne potvrđuju. Prvi hram poklapao se s današnjim apsidom katedrale, izgrađenim u gotičkom stilu. Godine 1435. župa je imala pet kapelica, a krajem 15. stoljeća započela je izgradnja lađe, koja je završena kapelom Honda 1538. godine.

U 18. stoljeću provedena je velika obnova zbog lošeg stanja hrama, a radove su vodili Jaume Espinosa i Pere Ferro. Obnova je završena 1728. godine, a 1782. papa Pio VI. osnovao je biskupsku stolicu Ibize, dajući crkvi rang katedrale. Prvi biskup, Manuel Abad i Lasierra, preuzeo je dužnost 1784. godine.

Tijekom 19. i 20. stoljeća katedrala je doživjela manje preinake, zadržavši svoj izvorni izgled. Među najvrednijim umjetninama katedrale su dva gotička oltarna dijela iz 14. stoljeća, zlatni pokaz Francesca Martija iz 1399. godine, te razni gotički oltari i reljefne slike. Važno je spomenuti i set zvona iz 16. i 17. stoljeća, koji se čuvaju na trećem katu zvonika.

Katedrala Svete Marije svjedok je bogate povijesti i kulturnog nasljeđa Ibize, s arhitektonskim i umjetničkim blagom koje privlači posjetitelje iz cijelog svijeta.

Nakon šetnje slikovitom Dalt Vilom, odlučili smo se opustiti u lokalnom kafiću uz čašu osvježavajuće sangrije. Okrijepljeni i spremni za daljnje istraživanje, krenuli smo prema štandovima u dvjema živahnim ulicama, gdje smo pronašli nekoliko zanimljivih suvenira. S vrećicama punim uspomena, oko 19 sati polako smo se uputili natrag prema brodu, zadovoljni bogatim dnevnim aktivnostima.

Budući da smo već kasnili na dogovorenu večeru u restoranu, odlučili smo večerati u buffetu. Nakon ukusne večere, uputili smo se do bara s internacionalnom muzikom, gdje smo uživali u piću-dva… Večer smo nastavili u teatru, gdje su nas oduševile plesne točke, uključujući i impresivni irski step. Nakon predstave, još jednom smo posjetili bar, zaključujući tako savršeno ispunjen dan.

---

5. DAN – NA MORU

S obzirom da smo ovog dana i noći cijelo vrijeme bili na moru, odlučili smo si dopustiti malo duže jutarnje izležavanje. Oko 9:30 smo otišli na doručak, a zatim se zaputili na kavu i đir po brodu. Nakon ukusnog ručka, ponovno smo se povukli na kratko izležavanje i sabiranje dojmova, a kasnije na popodnevnu kavu.

Preporuka za večernju odjeću bila je elegant, što je savršeno odgovaralo uzbuđenju koje smo osjećali zbog Kapetanove gala večeri. Na večeri u restoranu napokon smo upoznali i posljednji par koji nismo sreli ovih dana, čineći naš stol kompletnim. Novi par bili su također Mađari. Osjećali smo se počašćeno što smo imali tako ugodno i srdačno društvo za stolom.

Csaba, novi Mađar, odmah se nametnuo kao društvena i komunikativna osoba, pričajući nam dogodovštine s putovanja u Gibraltar. Uživali smo u njegovim pričama, smijali se i zabavljali. Naš konobar s Madagaskara, Massou Tonie, bio je iznimno srdačan, što nam je svima dodatno uljepšalo večer.

Nakon večere, uputili smo se u teatar na Gala noć gdje je kapetan broda svečano predstavio svoje više časnike i voditelje odjela. Predstavljanje je započelo 15 minuta prije glavne predstave. Ostali smo uživati u predstavi, a zatim otišli u bar na koktel, dva, tri… Bilo je to savršeno zaokruženje divnog dana na moru.

---

6. DAN – CAGLIARI, ITALIJA

Napokon na kopnu! U 8 sati brod je pristao u luku Cagliari. Nakon doručka, izašli smo vani i odmah primijetili nekoliko štandova koji su nudili izlete. Spazili smo turistički bus s natpisom “Hop On/Hop Off” i odlučili se za njega. Divno, pomislili smo!

Međutim, čim smo se ukrcali i pročitali recenzije, shvatili smo da stvari možda nisu tako idealne. Neki putnici su se žalili da im je na karti zapisan broj autobusa i da nisu imali mogućnost izlaska iz busa. Pogledala sam na našu kartu – isto je bio zapisan broj autobusa. 😲 Nije bilo ugodno to čitati, ali vodičica je na polasku rekla da je na stanici 4 moguć izlazak.

Oprezni, odlučili smo ostati u busu do stanice 4, uživajući u vožnji i slušajući zanimljive priče o znamenitostima.

Kad smo stigli na stanicu 4, vozač nam je rekao da možemo izaći i vratiti se za pola sata u isti bus. Recenzije su se počele činiti djelomično točnima, ali nije nas to previše brinulo. Brod se odozgo vidio u luci. Blizu smo. 😅

Izašli smo na stanici 4 s planom da istražimo grad pješke. Cagliari je prilično strm, s mnoštvom uzbrdica, a stanica se nalazila na vrhu brda. Na temperaturi od 32°C, odlučili smo se ne vraćati u bus, već lagano spuštati prema brodu, istražujući znamenitosti usput. Nizbrdo je, možemo mi to!

Usput smo posjetili kraljevsku palaču, katedralu svete Marije, i još neke druge znamenitosti koje smo u blizini pronašli na Google karti. Prošetali smo uskim kaletama, popili kavu, pojeli sladoled u Petra Pana i naposljetku se vratili na brod. P.S. što više kugla u kornetu, cijena kugle je jeftinija. Sad znate što vam je činiti 😆🍦

Katedrala u Cagliariju je rimokatolička katedrala u Cagliariju, Sardinija, Italija, posvećena Djevici Mariji i Svetoj Ceciliji. To je sjedište nadbiskupa Cagliarija. Crkva je izgrađena u 13. stoljeću u pisansko-romaničkom stilu, a status katedrale dobila je 1258. godine. U 17. i 18. stoljeću renovirana je u baroknom stilu. U 1930-ima konačno je dobila sadašnju fasadu u neo-romaničkom stilu, inspiriranu Katedralom u Pisi.

Chiesa di Nostra Signora della Speranza, obično poznata kao crkva Speranza nalazi se uz katedralu. Obiteljska je kapelica plemićke obitelji Aymerich, markiza od Laconija, čija je palača, nedaleko odatle, devastirana bombardiranjima 1943. godine ostavljajući samo vanjske zidove koji još uvijek stoje. Od 2010. crkva je otvorena za javnost svake nedjelje, a od 2011. godine dodijeljena je na privremeno korištenje Pravoslavnoj crkvi Moskovskog patrijarhata koja služi velikoj zajednici imigranata iz zemalja gdje se govori ruski jezik.

Pješačenje kroz Cagliari pružilo nam je priliku da u potpunosti doživimo grad, otkrivajući skrivene kutke i uživajući u prekrasnim pogledima. Bio je to sjajan način za provesti dan, potpuno se prepustivši šarmu Cagliarija.

U 17 sati brod je zaplovio prema Civitavecchii, a mi smo nastavili uživati u raznim aktivnostima na brodu. Preporučena večernja odjeća bila je tropical. Nakon dinamičnog dana, opustili smo se uz večernje programe i aktivnosti, iskušali početničku sreću u kasinu, vrlo brzo i očekivano to i vratili u brodsku kasu, a zatim se povukli na zasluženi odmor, spremni za ono što nas čeka sutra.

---

7. DAN – CIVITAVECCHIA, ITALIJA

Brod je uplovio u luku u 8 sati, a najavljeni polazak za Genovu bio je u 19 sati. Civitavecchia nas nije osobito dojmila. Grad, koji se razvio iz etruščanskog sela, preuzeo je važnu stratešku ulogu u rimsko doba zahvaljujući blizini Rima i svom osnivaču, caru Trajanu. Kasnije, u srednjem vijeku, različiti pape su značajno pridonijeli prestižu grada naručujući izgradnju povijesnih zgrada koje se mogu vidjeti i danas.

Nakon što smo izašli s broda, prvo smo posjetili Tvrđavu Michelangelo, jedan od simbola Civitavecchije i jednu od najvažnijih arhitektonskih struktura na obali Lazija. Smještena u povijesnoj luci, tvrđava je neizostavno mjesto za posjetitelje. Zatim smo se uputili prema starom dijelu grada. Nismo našli turistički bus (bilo ih je, ali su vozili samo za Rim, a nama se tamo nije dalo ići). Na turističkom info pultu uzeli smo knjižicu vodiča i dobili savjet da stari dio najbolje istražimo pješice jer su sve znamenitosti blizu.

Zatim smo posjetili katedralu posvećenu svetom Franji Asiškom, glavnu crkvu grada. Uništena tijekom Drugog svjetskog rata, crkva je obnovljena 1950. godine prema projektu arhitekta Plinija Marconija. Izvana, crkva ima čvrstu i elegantnu strukturu, ukrašenu s dvije velike statue na timpanonu koje predstavljaju svetog Franju Asiškog i svetog Antuna Padovanskog. Unutra ima jednu lađu, gdje možete diviti dragocjenim umjetničkim djelima poput Rođenja koje se pripisuje Domenicu Zampieriju (poznatom kao Domenichino). Od 13. prosinca 2015. godine, katedrala je sjedište biskupije Civitavecchia i Tarquinia. Otvaranje Svetih vrata bilo je povodom Jubileja milosrđa pape Franje.

Zatim smo posjetili Crkvu Bezgrešne (Chiesa dell’Immacolata). Krajem XVI. stoljeća, na otvorenom području izvan srednjovjekovnih gradskih zidina, izgrađena je mala crkva koju su služili franjevci. Godine 1804. uzdignuta je na razinu župe i povjerena manjim franjevcima konventualcima. Potpuno je obnovljena 1856. godine i posvećena Djevici Mariji. Unutra, na oltaru, nalazi se sveta slika kojoj se pripisuju čudesni događaji iz travnja 1854. S lijeve strane nalazi se grobnica Alessandra Cialdija, posljednjeg kapetana papinske flote.

Nakon toga smo se prošetali šetnicom kraj statue Mornarevog poljupca (“Embracing Peace”), koja prikazuje poznati poljubac mornara i medicinske sestre u New Yorku povodom proslave završetka Drugog svjetskog rata.

Zadovoljni razgledavanjem, odlučili smo se vratiti na brod, pretpostavljajući da je većina gostiju još uvijek vani, što bi značilo manje gužve na gornjim palubama. I bili smo u pravu! Iskoristili smo mirno vrijeme za opuštanje prije ručka, uživajući u blagodatima broda i sunčanim trenucima.

Brod je za Genovu isplovio u 19 sati, upravo u vrijeme večere u restoranu, a preporučena je casual odjeća. Naše društvo za stolom ponovno se pokazalo kao odlična ekipa. Kako je ovo bilo naše posljednje zajedničko brodsko druženje, razmijenili smo brojeve telefona. Nevjerojatno je kako smo otkrili da nas četiri žene sve radimo u osnovnim školama. Gabriela i ja, kao i naše suputnice, pokrivamo puno predmeta: Biologiju/Kemiju, Mađarski jezik (knjižnica), Povijest i Informatiku. 😅👩‍🏫 Poslije večere srdačno smo se oprostili od našeg dragog konobara i uputili se u bar na još malo druženja prije odlaska u teatar.

Nakon teatra morali smo se vratiti u kabinu kako bismo pripremili kofere. Prema uputama, bilo ih je potrebno staviti ispred ulaza u kabinu kako bi ih osoblje pripremilo za jutarnje iskrcavanje s broda. Zadnji dan dobivate detaljne upute za iskrcaj koje je dovoljno slijediti kako bi sve prošlo bez problema. Tada sam napokon shvatila što je značio onaj broj 14 s početka priče. Kako bi se izbjegla gužva, iskrcavanje s broda odvija se u grupama označenim brojevima. Naš broj koji smo opet dobili uz uputu bio je upravo 14, što je značilo da ćemo biti među zadnjima koji napuštaju brod. Sve je bilo pažljivo organizirano, osiguravajući da završimo naše krstarenje bez ikakvih poteškoća.

---

8. DAN – GENOVA, ITALIJA

Jutro je stiglo brzo, a mi smo se probudili u 7 sati. Pospremili smo preostale stvari u ručnu prtljagu, napustili kabinu i krenuli na doručak, a zatim popili kavu. Zatvorili smo brodski račun i slijedili upute za iskrcaj. Organizacija je bila besprijekorna do posljednjeg trenutka – sve je teklo glatko. Preuzeli smo ključ našeg automobila i krenuli prema centru kako bismo razgledali Genovu prije povratka u Hrvatsku.

Prvo smo posjetili katedralu, poznatu po neobičnoj “skulpturi” – čahuri granate koja je 9. veljače 1941. pogodila katedralu tijekom operacije “Grog”, ali nije eksplodirala. Zahvalni Đenovljani sačuvali su granatu kao podsjetnik na milost. Katedrala je posvećena svetom Lovri i na mjestu današnje katedrale nalazila se crkva iz 6. stoljeća, koju su izgradili izbjeglice iz Milana. Obnovljena je u romaničkom stilu u 12. stoljeću, a u gotičkom stilu u 13. stoljeću. Tijekom godina, katedrala je pretrpjela nekoliko požara i više puta je obnavljana, uključujući značajne radove u 16. i 20. stoljeću. Posljednja velika obnova obavljena je tijekom Jubilejske godine 2000. godine.

Nakon katedrale, posjetili smo Crkvu Svetih Ambroza i Andrije, poznatu kao del Gesù. Ova crkva impresionira svojom arhitekturom s jednom lađom i središnjom kupolom, dok su bočne lađe ukrašene malim, prekrasno oslikanim kupolama. Unutrašnjost crkve krase višebojni mramori i pozlaćene štukature, dodajući joj dodatni sloj elegancije. Zanimljivo je da je crkva dovršena tek 1892. godine, prema izvornom nacrtu Rubensa iz 1622. godine. Unutra se nalaze dva remek-djela Petera Paula Rubensa – “Obrezanje” i “Sveti Ignacije liječi opsjednutu”, koja svjedoče o njegovoj prisutnosti u Genovi. Braća Giovanni Battista i Giovanni Carlone dodatno su oslikali freske na središnjoj lađi, transeptu, unutarnjoj fasadi i prezbiteriju, čime su ovoj crkvi dodali još više ljepote.

Tik do crkve nalazi se intrigantna instalacija “Wall of Dolls”. Lokacija mi se isprva činila neobičnom, pa sam odlučila istražiti više o ovom projektu. “Wall of Dolls” je umjetnički projekt koji podiže svijest o nasilju nad ženama i potiče društvene promjene. Projekt je započeo u Milanu 2014. godine i proširio se na nekoliko talijanskih gradova, uključujući Genovu. Instalacija se sastoji od lutaka obješenih na metalne rešetke, pri čemu svaka lutka simbolizira žrtvu nasilja. Često se koristi kao mjesto okupljanja za događaje posvećene borbi protiv nasilja nad ženama. Iako se smještaj instalacije uz crkvu može činiti neobičnim, saznala sam da nije usmjerena protiv crkve. Naprotiv, koristi javni prostor kako bi naglasila važnost borbe protiv ovog ozbiljnog problema. No, i dalje mi je neobično što je instalacija postavljena baš uz crkvu. Cilj umjetnosti jest potaknuti razmišljanje i razgovor, čak i ako to znači izazivanje pitanja o njezinoj prikladnosti. Mislim da su taj cilj ispunili, barem u mom slučaju.

Nedaleko od crkve nalazi se veliki gradski trg s fontanom, Piazza De Ferrari, poznat po brončanoj fontani iz 1930-ih. Ovaj trg je dom nekoliko važnih institucija i nazvan je po Raffaeleu De Ferrariju, vojvodi od Galliere, koji je 1875. godine donirao značajna sredstva za proširenje luke u Genovi.

Nakon šetnje i razgledavanja, kupili smo suvenire i polako se uputili prema automobilu, spremni za dugi put natrag prema Hrvatskoj. Vozili smo prema Trstu, a zatim skrenuli prema Fiume-Rijeka, prolazeći kroz Kozinu, Materiju, Markovščinu, Podgrad i Račice, sve do graničnog prijelaza Pasjak. I ovaj put smo prošli kroz Sloveniju bez potrebe za vinjetom. Cesta je velikim dijelom bila prohodna, što nam je omogućilo nesmetanu vožnju. Unatoč dugom putu, nismo bili previše umorni i sretno smo se vratili kući, ispunjeni doživljajima s našeg putovanja.

---

Ovo nam nije bilo prvo krstarenje, ali jest prvo na velikom brodu. Brodu s dužinom od 293,80 m, širinom od 32,20 m i visinom od 59,64 m. Brodu s 1275 kabina, od kojih je 17 prilagođeno osobama s invaliditetom, i kapacitetom od 3223 gosta. Brodu koji je sam za sebe mini grad. Brodu na kojem smo na vlastitom primjeru sakupili iskustvo koje će nam trebati za naše sljedeće putovanje. Jer sigurno idemo opet. To je to. To je zaključak. To je kraj ovog putovanja, ali početak sljedećeg.